Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) početkom srpnja 2017. godine, izdala je terenski priručnik za veterinare o bolesti kvrgave kože, kako bi im se olakšao način postupanja u situacijama u kojima se veterinari po prvi puta susreću s ovom bolesti.
Bolest kvrgave kože poznata je već dulje vrijeme, ali je bila ograničena isključivo za područje Supsaharske Afrike. Međutim od 2015. godine prisutna je na Balkanu, a u 2016. godini zaustavljena je u zemljama istočne Europe, koje okružuju Hrvatsku (Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina).
Veterinarske službe u zemljama u kojima se bolest pojavila, kao i u zemljama koje su u riziku od pojave ove bolesti (na srednjem istoku i Europi) po prvi puta se sreću s ovom bolesti. Ovlašteni veterinari, uzgajivači goveda i drugi koji su uključeni u sustav uzgoja krava i goveda, najčešće nisu upoznati s kliničkom slikom bolesti, načinima prijenosa, te mogućnostima prevencije i kontrole. Ovim se priručnikom željelo popuniti praznine u znanju onih koji rade na terenu i najvjerojatnije se prvi susreću s ovom bolesti.
Međunarodne institucije poput Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE), Europske komisije (EK), Generalne uprave za zdravlje i sigurnost hrane (DG SANTE), Europske agencija za sigurnost hrane (EFSA), Europske komisija za kontrolu bolesti slinavke i šapa (EuFMD), Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), te nacionalni i internacionalni referentni laboratoriji već se neko vrijeme bave praćenjem, mogućnostima prevencije i kontrole ove bolesti, te su svojim izvješćima i rezultatima doprinijele nastanku i ovog priručnika.
Hrvatska agencija za hranu u nekoliko je navrata objavljivala aktualne vijesti o bolesti kvrgave kože, situaciji u Hrvatskoj i zemljama u okruženju, te Znanstvenom izvješću EFSA-e u čijoj su izradi sudjelovali i predstavnici iz Hrvatske.
Bolest kvrgave kože – terenski priručnik za veterinare dostupan je na engleskom jeziku, a na 60-ak stranica mogu se naći informacije o samoj bolesti, kliničkim znakovima, zemljopisnoj distribuciji, epidemiologiji i načinima prijenosa. Navedeni su detalji bitni za diferencijalnu dijagnostiku, posmortalne nalaze, laboratorijsku potvrdu, kao i terensku dijagnostiku, te preporuke za prikupljanje i transport uzoraka s terena do laboratorija. Opisani su postupci u slučajevima postavljanja sumnje i/ili potvrđivanja slučajeva bolesti, kao i načini podizanja svijesti o ovoj bolesti svih dionika u sustavu te nadzor nakon pojave bolesti.
