Izv.prof. dr.sc. Mirjana Turkalj, dr med.
Dječja bolnica Srebrnjak, Zagreb, Hrvatska

Prevalencija alergijskih reakcija na hranu zadnjih godina je u značajnom porastu posebno u razvijenim zemljama Zapada, pa tako i u Hrvatskoj. Razlozi porasta alergijskih bolesti, uključujući i alergiju na proteine porijeklom iz hrane su mnogoznačni i još uvijek nedovoljno poznati. Reakcije na hranu se mogu manifestirati akutnim ili kroničnim alergijskim simptomima, s predominacijom simptoma samo na jednom ili na više organskih sustava, s blažom kliničkom slikom poput osipa ili po život opasnom anafilaksijom. U dijagnostici je posebno važna dobro uzeta anamneza, a zlatni standard je placebom kontrolirani oralni provokacijski test. Liječenje se još uvijek dominantno svodi na eliminacijsku dijetu, odnosno izbjegavanje «triggera» te odgovarajuću simptomatsku terapiju u boesnika s manifestnim simptomima alergijskih reakcija, što u slučaju pojave anafilaksije na prvom mjestu znači primjenu adrenalina. Provođenje eliminacijske dijete za većinu bolesnika je vrlo komplicirano, posebno kada trebaju izbjegavati temeljne namirnice, te kada su izrazito senzibilizirani pa izlaganje vrlo malim količinama aleregna porijeklom iz hrane (u tragovima) može izazvati opasne reakcije. Iako se danas alergija na hranu koje su IgE posredovane i ne-IgE posredovane mogu na temelju kliničkih pokazatelja i standardiziranih provokacijskih testova kod većine pacijenata jasno razlučiti i/ili potvrditi, nedostaju senzitivni i specifični biomarkeri i in vitro testovi. U liječenju alergije na hranu još uvijek je ključna eliminacijska dijeta, a traže se nove terapijske opcije, poput imunoerapije i terapije biološkim lijekovima. Iako je veliki napredak postignut u dijagnostici i praćenju bolesnika s alergijom na proteine hrane, osobito u proteklom desetljeću, u narednom desetljeću očekuje se značajan napredak posebno u razumijevanju osnovnih imunoloških patomehanizama i razvoj tolerancije na hranu. Također se očekuje uvođenje u kliničku praksu novih terapijskih opcija, poput alergen-specifične imunoterapije u kombinaciji s anti-IgE protutijelima, te novih strategija rane ekspozicije u prevenciji alergija na proteine porijeklom iz hrane.