EFSA zajedno s ECDC prati pojavnost vektorima prenosivih bolesti putem internetske aplikacije VectorNet. Ovog mjeseca EFSA je objavila Znanstveno mišljenje o vektorima prenosivim bolestima, s posebnim dodatkom: mapama s podacima o tim bolestima, kao i besplatni internetski alat za procjenu rizika – Mintrisk.
EFSA je objavila Znanstveno mišljenje o vektorima prenosivim bolestima koje je poslužilo kao podloga za izradu 36 interaktivnih mapa u kojima se nalaze lako razumljive informacije o bolestima koje prenose vektori – od zemljopisne raširenosti, rizika za unos bolesti u EU do kontrolnih mjera. Ove mape napravljene su u svrhu potpore upraviteljima rizika kako bi lakše postavili prioritete za provođenje kontrolnih mjera. Ukoliko imate primjedbi na mape, možete ih poslati na adresu: vbd@efsa.europa.eu
Također, javno je dostupan i alat za provođenje rizika – Mintrisk. Na taj način mogu se vidjeti svi podaci i informacije koje su koristili stručnjaci prilikom izvođenja određenih zaključaka.
VectorNet predstavlja zajedničku inicijativu EFSA-e i Europskog centra za sprječavanje i suzbijanje bolesti (engl. the European Centre for Disease Prevention and Control – ECDC) započetu u svibnju 2014. godine. Ovaj alat služi za prikupljanje podataka o raširenosti vektora i patogenima u njima koji su povezani sa zdravljem ljudi i životinja.
Vektori su živi organizmi koji prenose zarazne agense sa zaraženih životinja na ljude ili druge životinje. Vektori su najčešće artropodi, kao na primjer komarci, krpelji, muhe, buhe i uši. Biološki vektori kao što su komarci i krpelji zaraznu bolest mogu prenijeti aktivno. To znači da se patogeni mogu umnožavati u njihovim organizmima prije nego što prijeđu na novog domaćina, a prijenos je uglavnom posljedica uboda.
Mehanički vektori, kao što su muhe, zaraznu bolest prenose pasivno. One pokupe zarazni agens i nose ga na vanjskom dijelu tijela, te ga prenesu putem fizičkog kontakta.
Vektori prenose bolesti koje se zovu vektorima prenosive bolesti (engl. vector borne disease). Najpoznatije zoonoze u ovoj skupini su Lajmska bolest, krpeljni encefalitis, groznica Zapadnog Nila, lišmanioza i Krimska – Kongo hemoragijska groznica.
Neki vektori se mogu širiti na velikim udaljenostima, što značajno utječe i na pojavu bolesti koje prenose. Najčešći načini širenja su putovanja ljudi i međunarodna trgovina, kretanje životinja osobito stoke, migracija ptica selica, vjetar, promjena poljoprivrednih praksi, a u novije vrijeme i promjene klimatskih prilika.
