BRAČKI VITALAC

Pojam nematerijalna kulturna baština obuhvaća: prakse, predstave, izrazi, znanje, vještine, kao i instrumente, predmete, rukotvorine i kulturne prostore koji su povezani s tim, koje zajednice, skupine i, u nekim slučajevima pojedinci, prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine.
Nematerijalnu kulturnu baštinu, koja se prenosi iz generacije u generaciju, zajednice i skupine stalno iznova stvaraju kao reakciju na svoje okruženje, svoje uzajamno djelovanje s prirodom i svoju povijest. Ona im pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta te tako promiče poštovanje za kulturnu raznolikost i ljudsku kreativnost. Više o nematerijalnoj kulturnoj baštini pročitajte na http://www.min-kulture.hr/nematerijalna_bastina
Svojstvo kulturnoga dobra, na temelju stručnog vrednovanja i prijedloga Povjerenstva za nematerijalnu kulturnu baštinu utvrđuje Ministarstvo kulture.

Brački vitalac uveden je u Listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske:


Ovim putem Hrvatska agencija za hranu zahvaljuje:
- Ministarstvu kulture Republike Hrvatske na ustupanju teksta
- Centru za kulturu Brač na ustupanju slika

• Pripremanje tradicijskog jela brački vitalac

Tekst iz Rješenja Ministarstva kulture za uspostavljanje svojstva nematerijalnog kulturnog dobra, Klasa: UP-Io 612-08/07-06/0339, Urbroj: 532-04-02-02/1-07-1, Zagreb, 19. listopada  2007.

Priprema tradicijskog jela brački vitalac jedna je od najznačajnijih tradicija otoka Brača. Ovo karakteristično jelo od janjećih ili kozlećih iznutrica, predstavlja živu poveznicu s vremenom prvih kontakata grčke civilizacije i stanovnika Brača.
Od najstarijih vremena jedna od najvažnijih grana gospodarstva otoka Brača bila je stočarstvo i to stoke sitnog zuba, za koje su postojali idealni prirodni uvjeti. Stočarski stanovi uglavnom su koncentrirani na istočnom dijelu otoka, dok su na zapadnom dijelu rijetkost. Razlog je tome konfiguracija tla i prirodni uvjeti otoka te utjecaj stočarskog stanovništva koje se s obližnjeg kopna doseljavalo na otok.
Koliko je značenje imalo stočarstvo na Braču, vidljivo je iz činjenice da je dobar dio naselja nastao od nekadašnjih stočarskih stanova, ali i iz brojnih povijesnih izvora koji opisujući prehranu stanovništva, navode jela od mesa pripremljena na različite načine. Tako Alberto Fortis, opisujući svoje putovanje po Dalmaciji u 18. stoljeću, govori da je Brač od davnina poznat po janjcima i kozlićima izvrsnog okusa zbog dobre paše.

Bračke trave koje pasu brački janjci pune su morske posolice. Upravo zbog te mješavine trava raznih okusa s primjesom morske soli, brački janjci daju  osobito kvalitetno meso. Janjetina ili kozletina se jedu dok janjac ili kozlić nisu prešli 6-7 kilograma težine, odnosno dok još nisu okusili travu nego samo majčino mlijeko.
Od svih vrsta mesa na Braču najviše se cijeni upravo janjetina, i to ona priređena na ražnju. Janjac se peče kao obredni običaj prigodom svadbe, pri završetku gradnje kuće, prigodom krštenja i ostalih svečanosti. Nekada se, u vrijeme skromnijeg života na otoku, janjeće ili kozleće meso pripremalo samo u svečanijim prigodama.

Vitalac se priprema na slijedeći način: janjeća ili kozleća iznutrica (jetra, slezena, pluća) nataknu se komad po komad na tanji ražanj, zatim se vrlo malo posole (da se iznutrice ne bi stvrdnule), sve zajedno se omota janjećom maramicom te se na laganom žaru okreće oko pola sata. Nakon toga se to omota neopranim janjećim crijevima, a ako je janjac stariji, dakle ˝ako je okusio travu˝, crijeva se prethodno operu. Tako omotani ražanj i dalje se okreće dok crijeva ne postanu hruskava. Sve se to peče oko jedan sat, potom se skine s ražnja, nareže na kriške, posoli i jede vruće. Vitalac se obično poslužuje dok se čeka da janjac ili kozlić budu pečeni.

Recept za pripravu vitalca, na bračkom dijalektu glasi:
Tribo non: jotra i pluća ol jančića oli kozlića i tuo onega s mlika, onega ča još ni pasa trovu, njegova čriva, zduor, soli i papra po guštu. Čriva se ne peredu nego somo dobro ištrukodu rukuon.
Jotra i pluća učinimo u bokune, natakniemo hi na ražnjić, zasolimo i popaprimo po guštu po stavimo peć na žeravu nepristonce vartieć, duoklie guod ni na puol gotovo. Kalomo rožon na bondu, dobro omotomo zduor okolo jotrie pok sve obavijemo črivima, s puomnjuon, da dobro utakniemo kraje. Nasolimo, vrotimo na žeravu, pečemo i svo vrime vartimo, duokle guod čriva ne ćapodu zlotni kolur. S ražnića skidomo vitalac z dvi fete kruha i tuko da ga izimo tepliega.