|   PAŠKI SIR 
                      Pojam nematerijalna kulturna baština obuhvaća:  prakse, predstave, izrazi, znanje, vještine, kao i instrumente, predmete,  rukotvorine i kulturne prostore koji su povezani s tim, koje zajednice, skupine  i, u nekim slučajevima pojedinci, prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine. 
                        Nematerijalnu kulturnu baštinu, koja se prenosi  iz generacije u generaciju, zajednice i skupine stalno iznova stvaraju kao  reakciju na svoje okruženje, svoje uzajamno djelovanje s prirodom i svoju  povijest. Ona im pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta te tako promiče  poštovanje za kulturnu raznolikost i ljudsku kreativnost. Više o nematerijalnoj kulturnoj baštini pročitajte na http://www.min-kulture.hr/nematerijalna_bastina  
                          Svojstvo kulturnoga dobra, na temelju stručnog vrednovanja i  prijedloga Povjerenstva za nematerijalnu kulturnu baštinu utvrđuje Ministarstvo  kulture. 					
                           
                      Paški sir  uveden je u Listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske: 
                         
   
                        Ovim putem Hrvatska agencija za hranu zahvaljuje : 
                        -  Ministarstvu kulture Republike Hrvatske  na ustupanju teksta 
                        -  Paškoj sirani d.d. Pag na ustupanju slika  
                         
                      
                      Tekst iz Rješenja  Ministarstva kulture za uspostavljanje svojstva nematerijalnog kulturnog dobra,  Klasa: UP-Io 612-08/07-06/0338, Urbroj: 532-04-02-02/1-07-1,  Zagreb,  3. listopada  2007. 
                      Tradicionalna  proizvodnja paškog sira karakteristična je za cijeli otok Pag, od mjesta Lun na sjeveru,  do Povljane na jugu otoka Paga. 
                         Zbog zadržavanja stoljetnog, starog načina  proizvodnje paškog sira, paški je sir odavno zaštitni znak otoka Paga,  specijalitet poznat ne samo u Hrvatskoj nego i diljem Europe i svijeta. U  postupku proizvodnje paškog sira zadržane su drevne liburnske tehnologije.  
                         
                        Posebnost paškom siru daje osnovna sirovina – mlijeko  paške ovce. To je mlijeko osobitog okusa, a ima sastojke koje ovčje mlijeko s  drugih područja nema. Otok Pag kršovit je, škrt travom i pokriven slojevima posolice koju razbacuje bura tijekom  zime. Takvu travu pasu paške ovce i upravo zbog te mješavine trava raznih okusa  s primjesom morske soli, mlijeko paške ovce je izuzetno i specifično. Stada  broje od 50 do 100 ovaca koje se hrane po pašnjacima otoka Paga, a broji se da  na otoku ima oko 28.000 muznih ovaca, dok se ovčarstvom bavi oko 2000 osoba.  Proces izrade sastoji se od mužnje, sirenja i sazrijevanja sira.  
                         
                        Mužnja paške ovce počinje u siječnju, nakon što  ojanji prvo janje (otrkne od ovce), a  taj period traje sve do mjeseca lipnja. Mužnja se dnevno  obavlja 2 puta: ujutro  i navečer. Dnevno ovca daje od 0,6 do 1,0   litra a prosječno se po grlu pomuze od 100 - 120  litara mlijeka za proizvodnju sira. Za 1 kg zrelog sira utroši se oko 7   litara mlijeka, pa proizvodnja sira po grlu, u prosjeku iznosi 12  do 15 kg . Mužnja se odvija na  otvorenom dijelu gospodarske zgrade - pojate,  u toru, gdje se mlijeko muze u  metalnu potu ili zdjelu. Nakon toga,  mlijeko se nosi u konobu, gdje se  siri. Sirenje je postupak laganog zagrijavanja mlijeka prilikom čega se dodaje  prirodno sirišće koje se radi tako da  se  janjeći želudac dobro osoli. Nakon  toga, mlijeko se pretvara u vrlo gustu mliječnu kašu, iz koje se vade bijele  grudice i stavljaju u kalupe. Od ostataka mliječne kaše nastaje sirutka. Nakon  što se zgrušano mlijeko stavi u kalupe, ono se dva do tri dana drži u salamuri, što je naziv za vrlo zasoljenu  vodu. Nakon toga se koluti sira, teški od dva do tri kilograma, polažu na  drvene police, u tamniji prostor konobe, gdje sir prolazi postupak  sazrijevanja. Što sir dulje sazrijeva to je kvalitetniji. Svakoga se dana sir  mora okrenuti kako bi se ravnomjerno osušio. Tijekom sazrijevanja maže se uljem  da se ne bi posušio. Postoje dvije vrste paškog sira mladi i stari sir. Mladi je  sir onaj koji je dozrijevao oko pet mjeseci, dok je stari sir onaj koji je  dozrijevao oko godinu dana  ili dulje. 
                         
                        Jedna od osnovnih karakteristika paškog sira jest ta  da se sir proizvodi od nepasteriziranog mlijeka. Za proizvodnju kilograma  paškog sira utroši se  šest litara ovčjeg mlijeka.  
                        Paški sir spada u kategoriju tvrdih sireva, no i među  tim tvrdim ovčjim sirevima ima svoje posebno mjesto. On je krhak i tvrd te se  ne može, kao drugi ovčji sirevi, koristiti za pripravu jela koja zahtijevaju  topljenje sira na visokim temperaturama. 
                        Od ukupne proizvodnje sira na otoku Pagu, 35 - 40%  proizvede se na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Sir proizvode i  četiri velike sirane na modernim tehnološkim osnovama: Paška sirana - Pag, Mala  sirana - Sirena - Kolan, MCOM - Pag i sirana Mih – Kolan. Na otoku postoji  Udruga proizvođača paškog sira koja, obuhvaća 4 sirane i 12 obiteljskih  poljoprivrednih gospodarstvenika te Udruga uzgajivača paške ovce. U gradu  Novalji održava se Izložba paške ovce i paškog sira  					 |